Šta je svijest?

Updated

Pitanje: Šta je svijest?

Šri Činmoj: Svijest je unutrašnja iskra ili unutrašnja veza u nama, zlatna veza unutar nas koja povezuje naš najviši i najprosvjetljeniji dio sa našim najnižim i najneprosvetljenim djelom. Svijest je veza između Neba i zemlje. I sada, gdje je Nebo? Nebo nije na gornjem spratu ili negdje daleko. Nebo je u našoj svijesti. A to je božanska svijest koja spaja zemlju sa Nebom.

Obična ljudska svijest će nas jedino spojiti sa nečim veoma, veoma ograničenim i, u isto vrijeme, veoma prolaznim. Na jednu sekundu moći ćemo usredsrediti našu svijest na drugu osobu, i onda naša koncentracija nestaje. Ali kada se bavimo sa unutrašnjom svješću, onom koja je neograničena, prosvjetljena, preobražena svijest, onda naša koncentracija može da se nastavlja, i nastavlja, i nastavlja.

Nije da samo duhovni ljudi imaju božansku svijest. Obični ljudi je takođe imaju, ali ona u njima spava. Ukoliko bi se oni koncentrisali, meditirali i kontemplirali pravilno, ova svjest bi onda istupila, i oni bi onda imali slobodan pristup duši, koja je svo Svjetlo, Mir i Blaženstvo.

Svjest i duša se ne mogu razdvojiti

Svijest je samo jedna. Ona udomljava tišinu i ona udomljava moć. Kada udomljava tišinu, u to vreme ona udomljava svoj pravi oblik. Kada udomljava moć, u to vreme ona manifestuje svoju unutrašnju stvarnost. Dio beskonačne svijesti koja je ušla u grubo fizičko i koja je zaposjednuta i korištena od strane samog fizičkog, zovemo fizičkom svješću, vitalnom svješću i mentalnom svješću. U njima se nalazi mali dio beskonačne svijesti, ali to nije čista beskonačna svijest o kojoj govorimo.

Vječna duša i beskonačna svijest moraju ići zajedno. Oni imaju zajedničkog prijatelja, ili takoreći, zajedničkog oca, a to je život, vječni život. Jedno dopunjuje drugo. Duša izražava svoju božanstvenost kroz svijest, a svijest izražava svoju sveprožimajuću moć ili tišinu kroz dušu.

Svijest i duša se nikada ne mogu razdvojiti, a tjelo se lako može razdvojiti od svijesti. Šta mi, u svom ljudskom životu, zovemo svješću je često samo osjećaj. Kada opazimo nešto suptilno, mi odmah to zovemo svješću, ali to uopšte nije svijest; to je veoma suptilna želja. Mi ulazimo u tu želju i odmah osjećamo da je to naša svijest. Sve što je suptilno u nama i što ne možemo definisati riječima, mi zovemo svješću; ali svijest je nešto sasvim drugo.

Svjesnost i svijest su dvije sasvim različite stvari. Ako razgovaram sa nekim ili se družim sa nekim, onda moj um postaje svjestan njegovih kvaliteta ili razumjevanja. To je svjesnost. Ali svijest nije mentalna svjesnost ili razumjevanje. Svijest je unutrašnje otkrovenje ili unutrašnje stanje bića. To je nešto beskonačno dublje i više unutra nego svjesnost.