Šta je svjest?

Pitanje: Šta je svjest?

Šri Činmoj: Svjest je unutrašnja iskra ili unutrašnja veza u nama, zlatna veza unutar nas koja povezuje naš najviši i najprosvjetljeniji dio sa našim najnižim i najneprosvetljenim djelom. Svjest je veza između Neba i zemlje. I sada, gdje je Nebo? Nebo nije na gornjem spratu ili negdje daleko. Nebo je u našoj svjesti. A to je božanska svjest koja spaja zemlju sa Nebom. Obična ljudska svest će nas jedino spojiti sa nečim veoma, veoma ograničenim i, u isto vrijeme, veoma prolaznim. Na jednu sekundu moći ćemo usredsrediti našu svjest na drugu osobu, i onda naša koncentracija nestaje. Ali kada se bavimo sa unutrašnjom svješću, onom koja je neograničena, prosvjetljena, preobražena svjest, onda naša koncentracija može da se nastavlja, i nastavlja, i nastavlja.

Nije da samo duhovni ljudi imaju božansku svjest. Obični ljudi je takođe imaju, ali ona u njima spava. Ukoliko bi se oni koncentrisali, meditirali i kontemplirali pravilno, ova svjest bi onda istupila, i oni bi onda imali slobodan pristup duši, koja je svo Svjetlo, Mir i Blaženstvo.

Svjest je samo jedna. Ona udomljava tišinu i ona udomljava moć. Kada udomljava tišinu, u to vreme ona udomljava svoj pravi oblik. Kada udomljava moć, u to vreme ona manifestuje svoju unutrašnju stvarnost. Dio beskonačne svjesti koja je ušla u grubo fizičko i koja je zaposjednuta i korištena od strane samog fizičkog, zovemo fizičkom svješću, vitalnom svješću i mentalnom svješću. U njima se nalazi mali dio beskonačne svjesti, ali to nije čista beskonačna svjest o kojoj govorimo.

Vječna duša i beskonačna svjest moraju ići zajedno. Oni imaju zajedničkog prijatelja, ili takoreći, zajedničkog oca, a to je život, večni život. Jedno dopunjuje drugo. Duša izražava svoju božanstvenost kroz svjest, a svjest izražava svoju sveprožimajuću moć ili tišinu kroz dušu.

Svjest i duša se nikada ne mogu razdvojiti, a tjelo se lako može razdvojiti od svjesti. Šta mi, u svom ljudskom životu, zovemo svješću je često samo osjećaj. Kada opazimo nešto suptilno, mi odmah to zovemo svješću, ali to uopšte nije svjest; to je veoma suptilna želja. Mi ulazimo u tu želju i odmah osjećamo da je to naša svjest. Sve što je suptilno u nama i što ne možemo definisati riječima, mi zovemo svješću; ali svjest je nešto sasvim drugo.

Svjesnost i svjest su dvije sasvim različite stvari. Ako razgovaram sa nekim ili se družim sa nekim, onda moj um postaje svjestan njegovih kvaliteta ili razumjevanja. To je svjesnost. Ali svjest nije mentalna svjesnost ili razumjevanje. Svjest je unutrašnje otkrovenje ili unutrašnje stanje bića. To je nešto beskonačno dublje i više unutra nego svjesnost.

Iz knjige “Svijet meditacije” – Šri Činmoj

Pitanje: Kako da znamo da pravilno meditiramo, a ne da imamo mentalne halucinacije?

Šri Činmoj: Ako meditiraš pravilno steći ćeš radost, unutrašnju radost. To nije neki osjećaj samodovoljnosti, već spontana unutrašnja radost. Niko ti nije saopštio dobru vijest, niko ti nije donio poklon, niko ti nije izrazio poštovanje ili divljenje, niko nije uradio ništa za tebe. Ali stičeš unutrašnju radost, neki unutrašnji osjećaj ushićenja. Ako se to desilo onda ti je lako da prepoznaš da si pravilno meditirao.
Ako se radi o stvarnoj meditaciji, suptilnoj meditaciji, onda bi morao da osjetiš mir iznutra i izvana. Ali ako se radi o mentalnoj halucinaciji osjetićeš mir iznutra i nemir izvana. Žudiš sa Mirom, Svjetlom i Blaženstvom, ali izvana osjećaš vulkansko uznemirenje. Ali ako se radi o duševnoj meditaciji osjetićeš unutrašnju radost, osjetićeš svoje vječno postojanje. Ti si od Vječnosti i za Vječnost. Ovakav koncept tvoje vlastite stvarnosti ne možeš steći iz mentalne halucinacije.

Sve zavisi od tvoje iskrenosti. Svi iskreni napori će na kraju biti krunisani uspjehom. Ti stremiš prema najvišoj Stvarnosti, ali jesi li iskren? Tvoja iskrenost je ta koja na kraju definiše tvoj uspjeh i napredak. Ako tragalac ima svijest i stalnu iskrenost, onda mora imati najduševniju, suptilnu meditaciju.

Izvor: Svijet meditacije, Šri Činmoj

Iz knjige “Pometnja uma i prosvetljenje srca” – Šri Činmoj

Pitanje: U meditaciji ponekad um prestane da funkcioniše i izgleda da pristiže malo informacija.

Šri Činmoj: U meditaciji ne trebamo  pridavati značaj umu. Ako ne dolazi nikakva informacija, to je dobro. Prava meditacija nije informacija, ona je poistovećenje. Um se trudi da stvori jedinstvo tako što će te zgrabiti i uhvatiti i ti ćeš se veoma lako ovome opirati. Ali srce stvara jedinstvo kroz poistovećenje. Um se trudi da posjeduje. Srce se samo širi, i dok se širi ono obgrli. Trudimo se da umom uradimo nešto, a tijelo i vital će odmah htjeti da to spriječe. Ali, ako srce želi da uradi nešto, bez obzira koliko bilo teško, to će biti urađeno. To je zato jer um ne stiče zadovoljnost kada nešto pokušava, jedino kaže da stvarnost tu ne postoji i odustane. Ali, kada srce nije zadovoljno, ono osjeća da stvar nije korektno urađena. Zato pokušava ponovo i nastavlja da se trudi sve dok ne osvane zadovoljnost.


Pitanje: Koje tehnike preporučuješ za umirenje uma, tako da neko može da se koncentriše?

Šri Činmoj: Da bi se um umirio za meditaciju, moraš da koristiš snagu volje. Ako ti je koncentracija tako rasuta da um ne možeš uopšte da staviš pod kontrolu, postoji jedna vežba koju možeš da primjeniš.

Nacrtaj malu crnu tačku na zidu i stani dva metra dalje, usmjeravajući svu pažnju na nju. Pokušaj da ne vidiš bijeli zid oko sebe. Gledaj samo u crnu tačku. Nakon pet ili deset minuta, pokušaj da uđeš u tu tačku i osjeti da si postao sama tačka. Ti nisi nešto drugo i neko drugi. Ti si u toj tački. I na kraju, probij zid tvojom usredsređenom koncentracijom. Prođi kroz zid i idi iza njega. Sa te tačke, pogledaj unazad i pokušaj da vidiš sebe, osobu koja stoji ispred zida i gleda u tačku. Kada jednom uspiješ u ovoj vežbi, um se nikada neće ponašati kao nevaljalo dijete. Tada um postaje najverniji sluga duše i koncentracija postaje veoma laka.


Pitanje: Šta se dešava ako loše misli uđu u tvoj um tokom meditacije?

Šri Činmoj: U trenutku kada misao uđe u tvoj um, naročito bilo koja nebožanska misao ili pogrešna misao, tvoja težnja mora da je isječe na komadiće, jer je tokom meditacije sve intenzivno. Dok pričaš ili se baviš svojim uobičajenim zemaljskim aktivnostima, možeš imati bilo koju vrstu misli, jer u tom trenutku tvoje misli nisu intenzivne. Ali, ako bilo koja nebožanska misao dođe tokom tvoje meditacije, snaga tvoje meditacije je uvećava i intenzivira i ona uništava dio tvog suptilnog i duhovnog bića. Ako dođe dobra misao, možeš da pokušaš da je uvećaš što je više moguće. Ako su misli na nižem nivou, pokušaj da ih uzdigneš na viši  nivo. Ali, ako imaš lošu misao, samo je isjeci, ubij je.


Pitanje: Osjećam pritisak u čelu kada meditiram. Možeš li mi reći šta uzrokuje ovo?

Šri Činmoj: Kada imaš pritisak u čelu ili u glavi, molim te, osjeti da ne meditiraš na pravom mestu. Ti želiš da igraš neku igru, ali si na žalost otišao na pogrešno igralište. Kada osjetiš pritisak u glavi ili na čelu tokom meditacije, to znači da je tvoj um povukao dole Svjetlost i Moć iznad svoje sposobnosti. Tada, odmah usmjeri svoju pažnju na srce. Tamo ćeš osjetiti mir, radost, ljubav, pouzdanje i sve drugo što ti je potrebno. Svaki put kada osjetiš pritisak, svjesno prebaci pažnju na srce. Tada pokušaj da dišeš polako i tiho par sekundi i ovaj pritisak će nestati.


Pitanje: Da li je bitno da li se koncentrišemo i meditiramo na srčani centar ili na treće oko?

Šri Činmoj: Da! Posebno je za početnike preporučljivo da meditiraju na srčani centar. Zapravo, čak i ako je neko napredan, trebalo bi da tu meditira, jer iz srčanog centra osjećate jedinstvo sa Najvišim, dobijaš radost i postaješ sam dio onoga na šta meditiraš. Ako se koncentrišeš na treće oko, možda nećeš imati osjećaj jedinstva. Možda ćeš vidjeti Svjetlost, ali nećeš osjećati da je tvoja. Prvo ćeš osjetiti da si vidio Svjetlost, ali ćeš tada pomisliti da to možda nije bila Svjetlost, već mašta i halucinacija. Sumnja može da uđe u tvoj um. Kada koristiš srce, radost koju dobijaš osjećaš kao svoju, mir koji osjećaš je tvoj, bilo šta što osjećaš je tvoje. Ovo je sposobnost srca za jedinstvo.

Zato je uvijek preporučljivo prvo meditirati na srce. Kada jednom uspostaviš jedinstvo sa beskrajnim Mirom, Svjetlošću i Blaženstvom, imaćeš sposobnost da se poistovjetiš sa Prostranim. Zatim, kada se koncentrišeš na treće oko i ugledaš Svjetlost, Svjetlost lako može da uđe u tebe i da postane tvoja. Kada jednom uspostaviš jedinstvo sa Prostranim u obliku Mira, Svjetlosti, Blaženstva ili bilo koje druge osobine, kada vidiš Svjetlost ili u sebi ili oko sebe, imaćeš sposobnost da se poistovjetiš sa njom i da je učiniš svojom. Nakon što si uspostavio jedinstvo sa Mirom, Svjetlošću i Blaženstvom, kada ove stvari vidiš trećim okom, imaćeš sposobnost da ih uneseš u svoj sistem. A ako su već u tebi, tada ćeš imati sposobnost da ih izneseš na površinu. Zato je uvek preporučljivo meditirati na srčani centar. Treće oko je dobro, ali može da stvori zabunu, pa zašto rizikovati?


Pitanje: Kako se uči koncentracija na srce?

Šri Činmoj: Ako možeš da se koncentrišeš na vrh prsta, takođe možeš da se koncentrišeš i na srce. Kao što se koncentrišeš na bilo šta – na sliku, na svijeću, na plamen, bilo koji materijani objekat – isto tako možeš da se koncentrišeš i na srce. Možeš da zatvoriš oči ili da gledaš u zid, ali sve vrijeme misli na srce kao na tvog dragog prijatelja. Kada ovo razmišljanje postane veoma intenzivno, kada privuče svu tvoju pažnju, tada si otišao iznad običnog načina razmišljanja i ušao si u koncentraciju. Na duhovno srce ne možeš da gledaš fizički, ali možeš da usmjeriš svu svoju pažnju na njega. Tada postepeno snaga tvoje koncentracije ulazi u srce i potpuno te izvodi iz oblasti uma. Ako nemaš čistotu u obilju, najbolja stvar je da najprije prizoveš čistotu, a da se zatim koncentrišeš na srce. Ako je srce nečisto, ako je bezbroj zemaljskih želja zaposjelo srce, tada, bez obzira koliko se iskreno koncentrišeš na srce, nećeš biti uspješan u unutrašnjem životu. Čistota igra najvažniju ulogu u duhovnom životu. Čistota ne znači imati čisto tijelo. Čistota znači imati osjećaj da u samim dubinama tvog srca postoji živi oltar. Kada osjetiš božansko prisustvo unutrašnjeg oltara, automatski si pročišćen. Tada će koncentracija na srce imati najveći efekat, a kada se koncentrišeš efikasno, moraš da postaneš svjestan duhovnog srca u tebi.

Kada je tvoja koncentracija dobra, tada pokušaj da meditiraš. Meditacija ne mora da bude u glavi. Sa koncentracijom, možeš da meditiraš bilo gdje. Kada tvoja meditacija postane duboka, kada imaš sposobnost da slobodno pristupiš svom duhovnom srcu, tada će biti veoma lako da dosegneš svoje duhovno srce.

 

Izvor: Pometnja uma i prosvetljenje srca 2, Šri Činmoj

Iz knjige “Davalac i primalac” – Šri Činmoj

Pitanje: Da li je bolje upotrebljavati moć srca ili moć uma?
Šri Činmoj: Ako se radi o prosvijetljenom umu ili umu koji je dosegao svjetlo, onda ga možeš upotrebljavati. Ali ako je um još uvijek u procesu potrage za dobrim, za svjetlom, onda upotrebljavaj srce. U srcu je svjetlo duše uvijek istaknutije nego u umu. Moć srca je jedno sa svjetlom duše. Moć uma ponekad letimice ugleda ovo svjetlo, a ponekad ne. Moć uma je lukava, moć srca nije nikad lukava. Moć uma gaji podjeljenost, moć srca gaji jedinstvo. Običan um upotrebljava moć da bi dominirao, posjedovao, vladao nad ostalima. On stiče radost iz svjesnog, namjernog, beskompromisnog osjećaja podjeljenosti. Srce nalazi ispunjenje samo u jedinstvu. Pa hajde da upotrebljavamo moć srca koliko god je moguće. Trebamo upotrebljavati um samo ako je stigao do svjetla.

Iz knjige “Čuda, emanacije i snovi” – Šri Činmoj

Pitanje: Jednom si rekao da ako smo koncentrisani na neku ideju na pola sata, to čini čuda.
Šri Činmoj: Ujutro, ako se stvarno koncentrišete na određenu ideju, onda sama ideja dobija snagu i moć. Ali nakon toga moraš da je izvršiš. Ako ne pokušaš da je izvršiš, onda će ona umrijeti. To je kao sa lijepim cvijetom. Odmah ga morate staviti na oltar, u suprotnom cvijet će se samo sasušiti i umrijeti. Svaka ideja je neka vrsta cvijeta. Nakon nekoliko sati gubi svu svoju ljepotu i miris.