Pitanje: Šta je svjest?

Šri Činmoj: Svjest je unutrašnja iskra ili unutrašnja veza u nama, zlatna veza unutar nas koja povezuje naš najviši i najprosvjetljeniji dio sa našim najnižim i najneprosvetljenim djelom. Svjest je veza između Neba i zemlje. I sada, gdje je Nebo? Nebo nije na gornjem spratu ili negdje daleko. Nebo je u našoj svjesti. A to je božanska svjest koja spaja zemlju sa Nebom. Obična ljudska svest će nas jedino spojiti sa nečim veoma, veoma ograničenim i, u isto vrijeme, veoma prolaznim. Na jednu sekundu moći ćemo usredsrediti našu svjest na drugu osobu, i onda naša koncentracija nestaje. Ali kada se bavimo sa unutrašnjom svješću, onom koja je neograničena, prosvjetljena, preobražena svjest, onda naša koncentracija može da se nastavlja, i nastavlja, i nastavlja.

Nije da samo duhovni ljudi imaju božansku svjest. Obični ljudi je takođe imaju, ali ona u njima spava. Ukoliko bi se oni koncentrisali, meditirali i kontemplirali pravilno, ova svjest bi onda istupila, i oni bi onda imali slobodan pristup duši, koja je svo Svjetlo, Mir i Blaženstvo.

Svjest je samo jedna. Ona udomljava tišinu i ona udomljava moć. Kada udomljava tišinu, u to vreme ona udomljava svoj pravi oblik. Kada udomljava moć, u to vreme ona manifestuje svoju unutrašnju stvarnost. Dio beskonačne svjesti koja je ušla u grubo fizičko i koja je zaposjednuta i korištena od strane samog fizičkog, zovemo fizičkom svješću, vitalnom svješću i mentalnom svješću. U njima se nalazi mali dio beskonačne svjesti, ali to nije čista beskonačna svjest o kojoj govorimo.

Vječna duša i beskonačna svjest moraju ići zajedno. Oni imaju zajedničkog prijatelja, ili takoreći, zajedničkog oca, a to je život, večni život. Jedno dopunjuje drugo. Duša izražava svoju božanstvenost kroz svjest, a svjest izražava svoju sveprožimajuću moć ili tišinu kroz dušu.

Svjest i duša se nikada ne mogu razdvojiti, a tjelo se lako može razdvojiti od svjesti. Šta mi, u svom ljudskom životu, zovemo svješću je često samo osjećaj. Kada opazimo nešto suptilno, mi odmah to zovemo svješću, ali to uopšte nije svjest; to je veoma suptilna želja. Mi ulazimo u tu želju i odmah osjećamo da je to naša svjest. Sve što je suptilno u nama i što ne možemo definisati riječima, mi zovemo svješću; ali svjest je nešto sasvim drugo.

Svjesnost i svjest su dvije sasvim različite stvari. Ako razgovaram sa nekim ili se družim sa nekim, onda moj um postaje svjestan njegovih kvaliteta ili razumjevanja. To je svjesnost. Ali svjest nije mentalna svjesnost ili razumjevanje. Svjest je unutrašnje otkrovenje ili unutrašnje stanje bića. To je nešto beskonačno dublje i više unutra nego svjesnost.